Na povratku sa raftinga Tarom, mesto koje defitivno treba da posetite je Andrićgrad u Višegradu. “Oko lepote su uvek ili mrak ljudske sudbine ili sjaj ljudske krvi.” Kako kaže Ivo Andrić, a tako važi i za Višegrad.
Zbog svog geografskog, strateškog i ekonomskog položaja Višegrad je imao burnu istoriju i bio meta mnogih osvajača. Prvi i Drugi svetski rat su ostavili grad u ruševinama. Većina objekata je bila teško oštećena, uključujući i višegradsku ćupriju koju vidite kao poseban ukras na svakoj slici ovog predela.
Višegradska „Na Drini Ćuprija“ je zadužbina Mehmed paše Sokolovića. Bajica Sokolović (kako je bilo njegovo pravo ime) bio je osmanski veliki vezir, a vodi poreklo sa teritorije današnje Republike Srpske. Kao i mnoga deca u doba osmanske imperije, prema turskom običaju zvanom "Danak u krvi", Bajica Sokolović otet je od svojih pravoslavnih roditelja i dobija ime Mehmed.
Pošto je bio izuzetno sposoban, najpre dobija titulu oficira. Kasnije na vrhuncu svoje slave postaje i veliki vezir (nešto slično našem premijeru države).
Prema njegovom naređenju, gradi se ovaj 179,5 metara dug most. Za života, ovaj veličanstveni most, kao i Višegrad, pretrpeo je mnoge nedaće u vidu oštećenja i rušenja. Uprkos tome, detaljno je rekonstruisan i sada krasi ovaj predeo i biva najznačajniji nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Most je upisan u UNESCO-vu listu svetske kulturne baštine.
Na oko 300 metara od Višegradske ćuprije, između reka Rzave i Drine, leži kameni, naizgled srednjevekovni grad u čast nobelovca Ive Andrića – Andrićgrad (ili Kamengrad). Ovaj grad je postao atrakcija i mnogo pre nego što je za posetioce zvanično i otvoren, na Vidovdan 28.juna 2014.
Idejni tvorac ovog kulturnog, turističkog, administrativnog i edukativnog kompleksa je poznati režiser Emir Kusturica. Kusturica se već pokazao kao kreativan prilikom izgradnje Drvengrada za koji takođe postoji mogućnost fakultativnog obilaska.
Ova interesantna i neobična tvorevina, grad u gradu, tokom cele godine privlači turiste širom sveta. Za glavnu ulicu tvorac kaže da “ona praktično spaja dva perioda – fragmente renesanse sa otomanskim periodom i Vizantijom."
"Na ulazu u grad karavan saraj susreće sa bizantskim dvorom, a u nastavku će biti ono što je mogla da izgradi Austrija, a nije, kao što i otomanska imperija nije izgradila ono što je trebala da izgradi. Na kraju, prema glavnom trgu, koji je neka vrsta klasicizma, koji je trebao nastati za vreme kraljevine između dva svetska rata, razvijaće se ulica sa delovima renesanse, koje je mogla napraviti Austrija.”
Za Andrićgrad turisti kažu da ispunjava smirenošću i da se zbog toga šetajući kroz grad osećate spokojno kao da ste u crkvi, a usput imate što-šta novo i da vidite dok uživate u tom miru. Postoji vise od pedeset objekata od čega su i gradsko pozorište, gradska uprava, moderni bioskop, Akademija lepih umetnosti, zgrada Andrićeve gimnazije itd.
Ono što je takođe zanimljivo jeste da je 2016. godine ovde otvorena i Akademija umetnosti za školovanje glumaca, reditelja, i ostalih srodnih zanimanja. Ukoliko medju našim turistima ima Vas talentovanih za ovaj poziv, možda Vas ova poseta Andrićgradu navede da budete novi član Akademije.